Kadifica, kadifa, fratrić

Izvor fotografije: Marigolds 2008, objavljeno pod CC 2.0 Generic licencom

Znanstveni naziv TAGETES

Ova jednogodišnja cvijetnica je jako jednostavna za uzgoj, a neizostavan je dio svakog bio vrta. Može se sijati u zatvoreno već početkom ožujka, ali najbolje uspjeva kada se sije na otvoreno krajem ožujka i početkom travnja.
Kadifica je "biljka pomoćnica". Svojim opojnim mirisom tjera neželjene kukce iz povrtnjaka i time utječe na stvaranje plodnijih i zdravijih biljaka, uz to ju je i lijepo vidjeti. Svojim žutim, narančastim i bakreno crvenim do smeđim cvijetovima krasi povrtnjak sve do kasne jeseni i pojave prvih mrazeva.

Kako sam već i naglasila, moja je želja bila formirati ekološki prihvatljiv povrtnjak pa sam se s tom idejom na umu odlučila i na uzgoj nekih ,već pomalo zaboravljenih, cvijetnica.
Tu spada i kadifica (Tagetes). Jednogodišnja cvijetnica koju ja zovem fratrić.

Uvijek se moglo naći mnoštvo raznih kadifica u noninom (bakinom) povrtnjaku. Naime, moja ih je nona uvijek uzgajala iz meni tada nepoznatih razloga. Te su mi biljčice uvijek bile prilično odbojne i nije mi bilo jasno zašto se nalaze među povrćem i svim tim cvijećem ugodnog mirisa. Njihovi su mi cvijetići uvijek bili dražesni ali mi je miris koji je proizvodila cijela biljka bio jako odbojan. Kad bolje promislim, meni je to bio smrad.

Upravo je taj miris zaslužan što je ova biljka toliko korisna ostalim biljkama u povrtnjaku i cvijetnjaku. Taj miris, koji proizvodi i korijen ove biljke, tjera štetnike iz zemlje- nematode.

Kadificu je zaista lako uzgojiti. Potrebno je nešto sjemena i zemlje; malo vode i  vremena i male će biljčice proklijati već za nekoliko dana.

Fratrić je jako raskošan u cvatnji. Svaka je njegova biljka oboružana mnoštvom bogatih  cvjetova koji svojom ljepotom privlače poglede ljudi ali i kukaca.

Lako ju je uzgojiti i lako se razmnožava.
Zemlja se lagano razrahli - malo prokopa - tako da i u niže slojeve dođe kisik - te se u nju lagano utisnu sjemenke. Potom se sve prekrije tankim slojem zemlje i zalije koristeći kanticu s disperzorom vode (ružom) na svom završetku.

Sjemenke je dobro prethodno namočiti u kupki od kamilice, a za zalijevanje koristiti odstajalu vodu jer sjemenu i biljkama, a pogotovo mladim biljkama ne odgovara mrzla, klorirana voda točena direktno iz špine.

Ja uzgajam presadnice i sijem kadificu na otvorenom (na balkonu, u posudi u kojoj uzgajam i ružu) jer mi tako nalaže iskustvo.
U nekoliko sam navrata, mlade biljčice, pokušavala uzgojiti i u zatvorenom - sijući ih još u veljači - no nikad nisam imala dobre rezultate. Mlade kadifice su bile blijede i izdužene. Ojačale su i cvjetale kad i one koje su uzgajane na otvorenom i koje su sijane puno kasnije.
Stoga je moj zaključak da se ovu biljku ne isplati uzgajati u zatvorenom.

Na kraju sezone i obilne cvatnje, ovo cvijeće stvori mnogo sjemena. Svaki je cvijet mala škrinja novih biljčica jer sadrži puuuno sjemenja. Sjemenja koje je jeko lagano i lako se prima (samo zasijava) te u proljeće iz njega nastane još puno mladih biljčica koje su se same zasijale - tako da ih niti nije potrebno posebno sijati (ako su već prisutne) već ih samo presaditi po cijelom vrtu.

I još je jedna stvarčica koja je karakteristična za ovu bujnu cvjetnicu.
Obzirom da kadifice privlače mnoge kukce, lako ih je i oprašivati. A, kako ih je lako oprašivati, nije rijetkost da se različite vrste međusobno miješaju.
Često se desi da kadifica koja je cvjetala žuto, iduće godine ima prošarane cvjetiće i da je ona s jednostavnim cvjetovima sada procvjetala bogatim cvjetovima. To je njihova draž, uvijek se mjenjaju i nikada ne možemo biti 100% sigurni u konačni izgled kadifice koju sijemo :)